Europski program oporavka i novi višegodišnji financijski okvir: povijesna šansa za investicije i razvoj

Novim mehanizmom za oporavak i otpornost planiraju se financirati aktivnosti koje će dovesti do bržeg ekonomskog oporavka zemalja članica i jačanja konkurentnosti europskog gospodarstva. Za Hrvatsku je važno da je planiran ukupan iznos sredstava od 9,4 milijarde eura, od čega 5,9 milijardi u obliku bespovratnih sredstava, a 2,35 u obliku zajmova. Preostalih 1,15 milijardi iz instrumenta Next Generation EU Hrvatskoj ide kroz druge programe Fonda za oporavak i otpornost (npr. „pomoć susjedima“). Obzirom na visoki kreditni rejting Europske unije u čije se ime Europska komisija zadužila na međunarodnim financijskim tržištima, očekuju se izrazito povoljne kamatne stope na zajmove za krajnje korisnike.

Dodatno, Hrvatskoj će na raspolaganju biti i 12,7 milijarde eura iz sedmogodišnjeg proračuna Unije i to kroz tri omotnice – 7,5 milijardi eura za koheziju, 2,5 milijarde eura za izravna plaćanja u poljoprivredi te 2 milijarde za ruralni razvoj. Uz to, Hrvatska još računa i na izdašna sredstva iz drugih programa i instrumenata Europske unije. To se primjerice odnosi na 270 milijuna eura za ribarstvo, 250 milijuna eura za unutarnju sigurnost i migracije te sredstva za pravednu zelenu tranziciju, istraživanje i razvoj, zdravstvo, obrazovanje, prometnu i digitalnu infrastrukturu. Dakle, ukupan iznos sredstava namijenjen Hrvatskoj više je neko dvostruko veći nego u razdoblju 2014. – 2020.

Jedna od promjena koja se odnosi na novo programsko razdoblje (2021. – 2027.) odnosi se na promjenu statističkih regija u Hrvatskoj. Naime, do sada su postojale samo dvije NUTS-2 regije i to Kontinentalna i Jadranska Hrvatska. Od 2021. godine to se mijenja te će NUTS-2 regije biti sljedeće: Panonska Hrvatska (Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Sisačko-moslavačka i Karlovačka županija), Jadranska Hrvatska (Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija), Sjeverna Hrvatska (Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska, Koprivničko-križevačka i Zagrebačka županija) te Grad Zagreb kao zasebna NUTS-2 regija.

Ova promjena je važna iz razloga što je do nje došlo radi pravednije raspodjele sredstava javnih izvora namijenjenih poticanju ulaganja poslovnog sektora, a u cilju ravnomjernijeg razvoja Hrvatske.

Konkretno, to znači da će se promijeniti intenziteti potpora za velike, srednje i male poduzetnike te će intenziteti potpora biti sljedeći:

Iz tablice je vidljivo kako će najveći intenzitet potpora moći ostvariti poduzetnici u Panonskoj Hrvatskoj i to do 70% za male poduzetnike. S druge strane, obzirom na visoki stupanj razvijenost u odnosu na ostatak Hrvatske, u Gradu Zagrebu maksimalni intenzitet potpora za male poduzetnike iznosit će 40%. Poduzetnici u Jadranskoj i Sjevernoj Hrvatskoj moći će ostvariti intenzitet potpore do maksimalno 55% za male poduzetnike, 45% za srednje te 35% za velike poduzetnike.

Još jedna važna promjena u odnosu na postojeće programsko razdoblje jest ta da će poseban naglasak prilikom evaluacije projekata, odnosno odobravanja projekata, biti na zelenoj i digitalnoj komponenti što znači da će gotovi svi projekti morati sadržavati određene komponente s pozitivnim učinkom na okoliš i digitalizaciju. Naime, EU je odredila 5 ključnih ciljeva kao strateški okvir za provedbu Kohezijske politike u razdoblju 2021.-2027. To su:

1. Pametnija Europa promicanjem inovativne i pametne gospodarske preobrazbe
2. Zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika promicanjem prelaska za čistu i pravednu energiju, zelenih i plavih ulaganja, kružnog gospodarstva, prilagodbe klimatskim promjenama i upravljanja rizikom i njegova sprječavanja
3. Povezanija Europa jačanjem mobilnosti i regionalne povezanosti ICT-a
4. Europa s istaknutijom socijalnom komponentom provedbom europskog stupa socijalnih prava
5. Europa bliža građanima poticanjem održivog i integriranog razvoja urbanih, ruralnih i obalnih područja te lokalnih inicijativa.

Za ostvarenje navedenih ciljeva planirano je više od 9 milijardi eura kroz Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond i Europski socijalni fond plus.

Iz svega navedenog, ali i temeljem iskustva iz postojećeg programskog razdoblja, možemo zaključiti kako je za poduzetnike u ovome trenutku najbitnije početi pripremati projektne ideje kako bi na vrijeme aplicirali na buduće natječaje, posebno iz područja inovacija, istraživanja i razvoja te ulaganja u nove proizvodne kapacitete radi jačanja konkurentnosti.

Jednako tako, za poduzetnike, ali i za sve druge dionike u procesu povlačenja europskih sredstava važno je da nadležna tijela (prije svega, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije) pojednostave, digitaliziraju i ubrzaju procedure evaluacije i ugovaranja projekata, centraliziraju sustav koordinacije i upravljanja tijelima u sustavu, smanje broj posredničkih tijela te ujednače postupanje kako bi smanjili neizvjesnost i nepredvidivost postupanja tijela u fazama provedbe projekata. Provedbom samo tih mjera, neosporno je kako će se apsorpcija europskih sredstava značajno ubrzati u narednim godinama te će omogućiti stvaranje konkurentnijeg, naprednijeg i otpornijeg gospodarstva s većim stopama rasta zasnovanim na zdravim temeljima.